Zlatna groznica

Mislim da ovu bajku niste čitali. Živjeo jednom davno, u oblasti Klondike jedan kralj, sam ko panj. Toliko je želio nasljednika da je riješio da se oženi. Oženi on prelijepu trebu, ali je kralj bio malo stariji, pa mu nije baš išlo od kurca i poslije mnogih neprospavanih noći kraljica ostade trudna. Najzad, rodi ona ćerku, pa još jednu, pa još jednu i tako se za po sata zaustavi na broju 7. Dadoše im imena Snjeguljica sa srednjim imenom od 1 do 7.
-Ko će ovo sve podojiti, zagrmi kraljica? Pa da sam krmača, bilo bi mi mnogo!
Ona je jako mnogo držala do svog izgleda, pa je u stvari najviše brinulo buduće stanje njenih sisa, jer u to vrijeme nije bilo silikonki. Zato ih je hranila na 7 flašica. Djevojčice su sisale sve do svoje sedme, pa su bile jako talentovane. Kralj se prepade da će bankrotirati kad bude trebalo za svaku miraz davati i presvisnu od tuge. Nije namrtvo, samo se šlogiro.
Porastoše Snjeguljice u prelijepe djevojke, a jednog dana kad kraljica primjeti jednu boru, ode do čarobnog ogledala i reče:
-Ogledalce, budal’ce! Kaži, mili moj cvijetu, ko je najljepši na svijetu?
-Elton Džon, ko iz topa će ogledalo!
-Marš pederu jedan stakleni, na žensko sam mislila! Jesam li i dalje na prvom mjestu?
-Izvrsni ste osmi moja kraljice, poslije 7 Snjeguljica.
To je bio pravi šok. Teško je podnosila i drugo mjesto, angažujući najbolje plaćene ubice da bi se održala na prvoj poziciji. Ovaj put je imala protivnike u rođenom dvorcu, pa je morala sama nešto učiniti. Tako ona jednog lijepog dana pogleda vremensku prognozu koja nagovijesti kijamet. Dok je još sunce sijalo, pozva Snjeguljice 1 do 7 na piknik, potrpa ih u mini ven , te odvede na proplanak u Prokletoj Gori. Što je doli, to je gori, što je gori to je doli, zamanta se sestrama, kraljica uteče, a cure se izgubiše. Lutale tako one šumom, kad naiđoše na malu kućicu. Uđoše unutra, kad ono 7 malih krevetića u kojima su one kao male spavale. U pola pet, onim rudničkim autobusom stiže gazda s posla. Bile su jako iznenađene njegovim patuljastim rastom, a i on njihovim raskošnim oblinama.
-Đeste cure, obradova se čilager? Joj jeste narasle, mašala! Uh, da sam malo mlađi, šta bi vam radio.
-De ba čile, smanji doživljaj! Otkud tebi naši krevetići, upitaše Snjeguljice u glas?
-Ma znate, teško se živi, pa ih ja pokupio onaj dan kada su đubretari nosili smeće. Mogli bi jednog dana imati kolekcionarsku vrijednost, pa reko da zaradim koju kintu za stare dane.
-Odgovor se priznaje, rekoše sestre.
Objasniše šta se desilo, pa se patuljak sažali i pusti da ostanu neko vrijeme, a one mu obećaše ostvariti prljave snove. Pošto je jadnik svaki dan kopao na poslu, one riješiše da mu pomognu. Zato su i one vrijedno po čitav dan kopale nos, pa nađoše zlato. Pročulo se to po cijelom kontinentu, pa raznorazni ološ, sitni lopovi i avanturisti pohrliše u Klondike. Tako je počela zlatna groznica. Čiča miča, gotova priča i ja sam tamo bio, Snjeguljice tražio da bi ih pomazio i još mi drhte ruke.