Crvenkapa - 2. dio

Usput ćete saznati kako su nastale neke izreke i nazivi. Ako se pitate gdje je prvi dio, nema ga. Prvo pišem drugi dio, jer Crvenkapa od kako je upoznala Vuka, voli otpozadi. Ona je bila fina i poslušna djevojčica, a kada je porasla, postala je još finija djevojka. I dalje joj je crvena omiljena boja, samo što umjesto crvene kapice, nosi crvene tangice i obožava crvene glavice. Često plače dok ih ljušti, pa suze teku niz njene obraze, kapljući na poprsje. Tu se sjedine u mali potočić koji klizne izmedju sisa i strmoglavi se naniže gdje napuni pupak, pa onda teče dalje niz Venerin brežuljak, pravo kroz klisuru, porinući kao Trebišnjica. Sad znate Crvenkapino pravo ime – Venera, pa otuda Venerin brežuljak. Nisu to bile gorke suze. To su bile suze radosnice, što objašnjava zašto se uvijek kaže, kako potočić veselo žubori. Ni dan danas mi nije jasno, šta je našla u Vuku koji je bio ružan k’o pseto. Obični ovčar. Nikad se nije oženio, pa ga zovu Vuk Samotnjak. Otuda nastade i ono da Vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada. Tačnije rečeno, budala, ostaje budala. Nego, da se ja vratim na Crvenkapu. Tu su Amerikanci po drugi put izgubili trku u svemiru. Prvo je posada Apola otkrila da Mujo kuje konja po mjesecu, a Vuk je bio prvi na Veneri. Amerikanci su se popeli tek za vrijeme rata u Bosni, gdje je Venera radila kao prevodilac. Braća Grim su je odlično naučila njemački, a Vuk ju je kasnije naučio francuski.